Bijeli krajolici Sinjskog polja

Kako sam već pisala u postovima o Mećavi, Snježnom danu i Drugom danu, snijeg je u Splitu i njegovoj okolici vrlo rijetka pojava. Ali i jedinstvena prilika za uživanje u jedinstvenim snježnim krajolicima ovog blagog mediteranskog kraja. Budući da sam prvih par dana slikavala snijeg po Splitu, vrijeme je bilo da se uputim i u krajeve iza brda i vidim kako oni izgledaju ispod debelog snijega. Uputila sam se u Sinjsko polje – prekrasnu ravnicu pored grada Sinja, samo 20 minuta vožnje udaljenu od Splita.

Iako snijeg u Sinju i nije neka novost, ipak ga rijetko kada napada ovoliko. Bilo je super vidjeti tako bijeli krajolik i ceste.

White road

Stali smo uz cestu poslikati malo detalja i biljke koje su jedva provirivale iz snijega…

Plant in snow

Plant in snow

Heavy burden

…a dok smo se vozili primijetili smo neke momke koji su uživali u snowboardanju bez padine. Automobil je iza sebe vukao boardera. Činilo se da znaju što rade budući da su izvodili ludorije od jednog kraja ceste na drugi i skakali preko nabacanog snijega uz cestu. Baš ih je bilo gušt gledati. :)

snijeg-sinjsko-polje-01

Winter sports

Nakon kratke vožnje odlučili smo popeti se na jedan brežuljak nedaleko od ceste i poslikati malo snježnog krajolika. Ipak, nije bilo sreće jer se sunce taman sakrilo iza oblaka. Ipak, priroda je bila lijepa.

Tragovi neke životinje su vodili prema stablu. Ili prema meni? Bilo je teško prepoznati od koje životinje, ali sam se nadala da je već daleko odmakla :) U pozadini se vidi Sinjsko polje.

An animal was here

Evo mene sa mojim ljubimcem. Zajedno osvajamo snježne brežuljke :)

My pet

Filip i ja. Svuda putujemo i slikajemo zajedno i uvijek smo natrpani fotografskom opremom, a opet imamo jako malo svojih slika (vjerujem da većina fotografa ima isti problem). Ovaj put sam bila odlučna u tome da napravimo bar jednu sliku. Čisto da osvježimo pamćenje za jedno 20 godina :)

Filip and me

Na polju ispod brežuljka smo vidjeli grupicu ljudi koji su išli tko zna gdje.

People

Sela u snijegu.

Village in winter

Prije nego smo krenuli nazad, odlučila sam spremiti opremu i kameru natrag u torbu kako bi bila sigurnija (kad smo se penjali dva puta sam upala u snijeg pa sam htjela spriječiti da se ponovo smoči). Ionako sam mislila da više nemam što slikati. No, kad smo se uputili, najednom su mi se svuda uokolo počeli pojavljivati dobri motivi. Opet sam izvadila kameru – slikavanje je ipak jače od pameti. :)

Okrenula sam se natrag i poslikala naše tragove u snijegu. Svjetlo je davalo krasnu teksturu snijegu čiju smo površinu malo pokvarili. Ovdje izgleda kao da smo negdje na vrhu Alpa, a ne na brežuljku kraj Sinja.

Trails in snow

Odmah nakon te slike na desno sam ugledala prekrasnu scenu – usamljeno stablo u snijegu. Za tu sliku sam morala doslovno leći u snijeg kako bih izbjegla neke nepotrebne detalje u kadru. Ipak, isplatilo se ponovo napuniti jaknu i čizme snijegom.

Silence

Nakon par koraka ugledala sam snježne dine koje su se stvorile iako nije puhao nikakav vjetar.

Textures of snow

U svakom slučaju, taj dan mi se potvrdilo ono pravilo da nikad ne treba odustati od slikavanja (iako svjetlo nije ispunilo moja očekivanja) i spremiti kameru u torbu. Lijepe slike su svuda oko nas, samo ih treba uočiti.

Bio je dug put gore…

Long way up

…ali još duži dolje.

Long way down

Ali sam zaista uživala u tom snježnom danu… :)