Drugi dan

Da, tema je opet snijeg… Što ću kad tih dana nije bilo ničeg drugog osim bijeline oko nas. Drugi dan snijega u Splitu počeo je također gustim padalinama i dodatnih 10 cm snijega. Čemu tolika buka oko snijega, pitate se? Pa, zavirimo malo u povijest i brojke…

Zadnji put je snijeg u Splitu padao 2009. godine i trajao je samo nekoliko sati. Ponekad zna padati svake zime, vidimo ga, ali rijetko ostaje na tlu. Rekord veljače je bio oboren već prvog dana kada se izmjerilo 15 cm snijega, dok je stari rekord bio tek 6 cm i to daleke 1963. – prije 49 godina. Također, najviše snijega ikad izmjereno u Splitu je bilo 1979. i to 21 cm, a trajao je 4 dana. Ovaj put smo u dva dana uspjeli nakupiti 25 cm snijega, koji će se vjerojatno zadržati i dulje od tjedan dana. Postavili smo nove rekorde. Jupi!

Znam da sjevernjaci umiru od smijeha čitajući ove naše ‘rekorde’ i frku oko snijega, ali ipak smo mi mediteranski ljudi – vidimo snijeg samo ako odemo na skijanje negdje u planine. Mi smo ljudi sunca i mora i prije naučimo plivati nego hodati. Stoga, da – oko ovoga pravimo buku jer nije uobičajeno. :)

Pogled s mog balkona na međugradsku autobusnu stanicu. Danas su osposobili bar jednu autobusnu liniju kako ne bi došlo do totalnog transportnog kolapsa.

Naravno, bilo je vrijeme za još jednu šetnju. Naše parkiralište:

Odlučila sam otići do Solina, malog grada svega par kilometara od Splita. Ceste su bile jedva vidljive, sreća što ih znamo napamet.

Gospin otok u Solinu. Gomila djece igrala igrala se unatoč jakim refulima bure.

Jedan od kanala rijeke Jadro.

Ptice uz rijeku su se smrzavale…

Galebovima se zaista sviđala ograda na mostu. Ali svaki put kad bi neki od njih htio sletjeti počelo bi klizanje. Ponekad im je trebalo i više pokušaja kako bi sigurno sletjeli. Bili su smiješni kako se smotano kližu i pokušavaju shvatiti koji vrag se događa. :)

Jadni galebovi, smrzle im se nogice… :)

Prije večeri odlučila sam otići do Prve vidilice – vidikovca sa kojeg puca pogled na grad i gradsku luku. Odlučila sam poslikati večernju panoramu Splita pod snijegom.No, uvjeti za slikavanje su bili grozni – refuli bure su mi konstantno tresli kameru, a odmah nakon što sam došla gore počela je i druga nevolja: ledena kiša. Komadići leda udarali su mi u lice i taložili se na leći objektiva. Ipak, nisam odustajala iako sam svaku sliku ponovila bar tri puta kako bih izbjegla mutne slike zbog trešnje kamere. Večer je stvarno izgledala predivno.

Pogled na Rivu:

I zadnja, ali ne i manje važna, panorama Splita pod snijegom:

Još o snijegu u Splitu možete pročitati u postovima Mećava i Snježni dan.