Snježni dan

Da, post se zove snježni dan jer je naš gradonačelnik 3. veljače 2012. proglasio snježnim danom. Ako niste znali, a i nama je to bila novost, snježnim danom se naziva onaj dan kada u Splitu pada snijeg i nitko ne radi. Pogotovo ne javne službe. Kvragu i posao, pada snijeg!! Gradonačelnik je rekao da je sve u redu, jupii! Ok, cinizam na stranu, sve je bilo zabavno prvog dana. Ipak, ono što je trebalo biti zabavan vikend ispunjen neočekivanim snježnim radostima, pretvorilo se u totalni kaos i nered…

Snijeg je, na opće iznenađenje, nastavio padati puna dva dana. Javne tvrtke i uredi su bili zatvoreni, čak ni sve privatne firme, dućani ili barovi nisu radili jer ljudi nisu mogli doći do svog radnog mjesta. Autom je bilo nemoguće – ljudi ili nemaju zimsku opremu (gume, lance) ili nemaju iskustva vožnje u zimskim uvjetima, a ni ceste se baš nisu čistile. Javni prijevoz također nije funkcionirao jer je bilo preriskantno slati buseve bez lanaca na neočišćene ceste, a i Split je na terenu punom brežuljaka i čini mi se da bi se bus na nekoj od nizbrdica samo otklizao sa ceste.

Dućanima je falilo nekih namirnica, smeće se nije odvozilo – gradske službe su bile totalno neorganizirane, nespremne i kaotične tog vikenda, a i nekoliko dana poslije. Stvarno nismo naviknuti na ovakav snijeg.

No, da ostavim loše stvari na stranu, ovo je stvarno bio događaj jednom u životu – najveći snijeg u posljednjih 50 godina u Split. Nakon što se jutarnja oluja smirila, stala sam na kavu u jednom od rijetkih kafića na rivi koji je bio otvoren. A iz njega je pucao pogled na Rivu u bijelom.

Trajekti su jedva manevrirali po jakoj buri i lošoj vidljivosti.

Snježna obuća u Splitu…

Maketa splitske stare jezgre na Rivi.

Nakon pauze, uputila sam se obalom prema trajektnoj luci. Čudno mi je bilo vidjeti prizor brodova i snijega.

Vlak se pokušavao probiti kroz nanose snijega. S obzirom na to da je puhala vrlo jaka bura, čišćenje nije imalo prevelikog smisla jer bi vjetar začas nabacao nove hrpe.

Nastavila sam do Bačvica – najpoznatije splitske plaže.

Umjesto uobičajenih morskih aktivnosti (iako se splićani na Baćama kupaju i po lijepom zimskom danu), tamo me dočekao neobičan prizor. Pješćana plaža prekrivena snijegom i – sanjkanje :)

Trajekt za Supetar na Braču. Iza njega je otok Čiovo, koji je također dobio bijeli pokrivač.

Prošetala sam se sve do Zente, a na povratku je opet počeo padati gusti snijeg. Danas očito nećemo piti kavu na otvorenom :)

Nakon što sam se vratila na Bačvice, tamo se događala prava akcija. Kako se naši ljudi moraju sa svim i svačim sprdati i od svega napraviti cirkus, tako se nisam uopće iznenadila ovome. Bilo je samo pitanje vremena i pitanje koliko će se njih usuditi. Naravno, riječ je o piciginu i po snježnoj mećavi četvorica njih su se odvažili i zaigrali. Ja se smrznem čim ih vidim :)))

Inače, picigin je legendarni splitski sport nastao baš na ovoj plaži. Pravila picigina su vrlo jednostavna, bolje rečeno pravilo: zadržati lopticu što duže u zraku. Nema golova, koševa ni ičega sličnog, lopticu udarate dlanovima i možete skakati, klizati ili izvoditi kakve god želite akrobacije u svrhu cilja igre – stizanja i udaranja loptice.

Picigin zahtjeva plitko more i pješčano dno kako bi se mogao kvalitetno igrati. Pješčano dno će spriječiti eventualne ozljede koje biste zadobili bacanjem po stijenovitom dnu, a plićak omogućava neometano trčanje. Ma prava uživancija! :)  Ako se ikada poželite okušati u piciginu, a nemate kakvom lopticom igrati (mora biti mala i lagana) postoji jedan trik: žrtvujte jednu tenisku lopticu, ogulite vanjski dio i kada dođete do gumene jezgre – dobili ste odličnu lopticu za picigin. ;)

Bilo je ludo vidjeti ljude u ski odijelima nasuprot hrabrih piciginaša…

Četiri luda i hrabra piciginaša, koji su naqs uveseljavali dobrih pola sata. Zamolila sam ih da mi poziraju za kraj. Nadam se samo da taj dan nisu uhvatili kakvu upalu pluća i da su bili dobro :))

Natrag na rivi smo mogli naučiti kako ‘posuđena’ ploha od stola sa pazara može odlično poslužiti kao snowboard. :)

Tih par dana Split je postao bogatiji za barem tisuću ljudi. Snježnih ljudi. Snjegovići su doslovno bili posvuda :)

Smrznuta je bila i fontana u Đardinu.

Neću nikada zaboraviti ovaj dan. Stvarno jedinstveno iskustvo ovako gustog snijega u Splitu teško ćemo ponovo doživjeti i ostat će mi u lijepom sjećanju unatoč svim poteškoćama koje je snijeg donio sa sobom. Baš sam se veselila, k’o malo dijete! :)