Mljetovanje 2: Upoznavanje sa Mljetom

Prvu zoru u Sobri, srećom, nisam propustila. Iako sam zaboravila staviti alarm za buđenje prije sunca, unutarnji alarm mi nije dao spavati. S obzirom na to da je Sobra okrenuta prema strani gdje sunce ljeti izlazi, bilo bi šteta propustiti odlično jutarnje svjetlo. Kada sam se probudila, prvo što sam primijetila bilo je intenzivno narančasto svjetlo koje je dolazilo kroz balkonska vrata. Istog trena sam izjurila na balkon i zaključila da se nema što čekati.

Boje su bile nevjerojatne, a more kao ulje. Stativ u ruke, torbu na rame i – pravac vani. Isplatila se svaka sekunda. Mljet me nije mogao pozdraviti ljepšim prizorima, napravila sam nekoliko prekrasnih morskih pejzaža, evo ih:

Sunce samo što nije provirilo iza Pelješca:

Sobra u svom ranojutarnjem izdanju:

Nakon jutarnje kavice i trpanja stvari u auto, krećemo put Pomene i Polača. Prvi dan je počeo surfanjem po internetu u hotelu Odisej u Pomeni, proučavanjem karte Mljeta i planiranjem obilaska, jer za detaljno planiranje prije putovanja nisam imala mnogo vremena. Pošto smo tamo izgubili dosta vremena, ostatak tog dana smo odlučili provesti u vozikanju zapadnom stranom otoka i kupanju na stijenama iza Pomene…

Jedna mala digresija:
**Onog trena kad ljeti nogom kročite na neki naš otok, odmah dobijete svoju muhu, svoju osu, svoju mačku u restoranu i naravno – svoj roj komaraca :) . Ni mi nismo bili drukčije sudbine. Samo što na Mljetu i muhe i ose također dolaze u jatima. I napadaju danonoćno. Od muhi, osa i ostalih kukaca se ne može baš efikasno obraniti, mačke u restoranima uporno žicaju pa ih jedino ignoriranje može natjerati da odustanu. A za komarce ćemo lekciju tek naučiti…**

More je bilo super; kristalno čisto i prekrasno, stijene dobre za izležavanje, al’ su nas predvečer počele napadati horde komaraca. Valjda suludo gladnih – ubijali smo ih bez ikakvog problema, ne bi se ni pomakli, a istovremeno bismo ih mogla vidjeti i po nekoliko po sebi. Invazija. Desant. Kako god to nazvala, ujutro je Autan bio prvi na popisu za kupovinu, pošto sam ga zaboravila ponijeti od doma.

Pale su i žrtve dosadnih krvopija, he, he:

Kako je mjesto gdje smo se kupali okrenuto prema zapadu, sačekali smo zalaz sunca za fotkanje. Iako su me komarci izludili, nije bilo šanse da odustanem zbog toga.

Sunce se prerano sakrilo iza oblaka, pa sam se odlučila malo igrati dugim ekspozicijama. Na fotki ispod se jako dobro može i vidjeti koja je muka bila s tog mjesta ulaziti u more. Stijene su bile kao žilet oštre, a more krcato ježincima, pa je traženje dobrog puta za ući u more malčice potrajalo :)

Ipak, za kupanje su mi draža takva mjesta, od nagužvanih pretrpanih pješčanih plaža.

I baš kada sam mislila da sunca na zalazu tog dana neće biti, prije samog spuštanja iza horizonta provirilo je kroz valjda jedinu rupu u naoblaci i priuštilo mi genijalnu sliku. Prava uživancija:

Čak su se fino složile i dvije koće koje su se spremale za noćni odlazak na pučinu. Zbilja slikovit kraj drugog dana na Mljetu.