Mljetovanje 3: Laguna na kraju svijeta

Mljet je sam po sebi prilično brdovit, divlji i nepristupačan. Obale su strme i zakrčene vegetacijom, tako da je spuštanje do stijena, čak i sa ceste koja je uz samo more, poprilična avantura. Uglavnom neuspješna, ako niste obučeni za planinarenje. Čini se blizu, ali se skoro nemoguće probiti.

Ali zato ima nekoliko pravih dragulja. Jedan od njih je uvala Blaca (Limuni). Prekrasna laguna na istočnom dijelu otoka, na samom je kraju Mljeta, okrenuta prema jugu, otvorenom moru i Italiji. Onako izolirana i sa pogledom na pučinu – čini se kao da ste na kraju svijeta. To nam je današnja destinacija.

Uputili smo se put uvale Saplunara, kroz koju se mora proći da bi se stiglo do uvale Blaca. Usput stajemo kraj Prožure; starog i zapuštenog sela u kojem ne vjerujem da itko živi. Možda samo dođe poviriti ljeti.

Sa ceste puca prekrasan pogled na Mljetski kanal i Prožursku luku, malo mjesto u zaštićenoj uvali, jedno od omiljenih sidrišta brodova.

Na sljedećoj slici se može vidjeti još jednu zanimljivost ovog otoka: slatkovodna mljetska “blatina”. To su jezera boćate vode kojih na Mljetu ima nekoliko i povremeno presušuju. Važno su stanište za močvarne biljke i životinje, a i usputna stanica za ptice selice koje u seobi preletavaju to područje. Tvrdi se da je to blato i ljekovito.

Nakon stajanke, čeka nas 15-ak kilometara vožnje po vijugavoj otočkoj cesti. Usput stajemo na još jedan vidikovac, kada smo prešli na južnu stranu otoka. Pred nama je nekoliko otočića i beskrajna pučina.

Nakon 20-ak minuta vožnje stižemo u Saplunaru odakle makadamom produžujemo do kraja puta.

Konačno stižemo u Blace. Žuta pješčana plaža graholikog oblika, sa kamenom barijerom ispred sebe, odmah izaziva ‘wow’ efekt. Brodovi u nju ne mogu ući zbog plićine, auti su protjerani stotinjak metara dalje – do nje se dolazi pješice kroz borovu šumu, tako da je dovoljno izolirana. Što i nije toliko loše.

Četristotinjak metara pješčane plaže sasvim je dovoljno da i ono malo ljudi na njoj ne morate sresti cijeli dan. Samo ih gledati u daljini. Osim ako do vas ne kampira hrpa španjolskih nudista koji se pretvaraju kao da nikoga nema tamo, kakve smo mi bili (ne)sreće. Ali nam se nije dalo micati iz duboke hladovine, pa smo ih ignorirali.

U doba van špice sezone lako se može dogoditi da budete i sami. Jer, iako smo je posjetili u udarnom ljetnom terminu, na plaži je bilo jedva dvadesetak ljudi. Divota :)

Za potpuni gušt, treba se prošetati do kraja plaže gdje u moru nema stijena i dublje je more. Ma, u biti, za potpuni gušt treba samo biti tamo. :)

Nekoliko brodova ispred lagune:

Jedna od aktivnosti na pješčanoj plaži može biti građenje kula od pijeska….

…ili živciranje račića koji bi najradije pobjegao iz svoje kućice :)

Nakon cjelodnevnog ljenčarenja, pred zalaz sunca zaputili smo se put stijenovitog dijela koji plažu štiti od otvorenog mora. A ta stijenovita barijera je totalno neka druga scenografija. Prestaje fini, mekani pijesak i počinje tipičan mediteranski krajolik: stijenovit, surov i škrt. Kao na drugoj planeti.

Zbog gomile soli, malo vode i velikih valova, vegetacija je protjerana na barem 20 metara od mora. Osim ponekih biljaka koje se odupiru surovim uvjetima.

Suho, slano, užareno i totalno negostoljubivo. Ipak, u lokvama mora između stijena – cvjeta život. Rakova, riba i kozica na sve strane. Taman im je dovoljno da im malo plime ili koji val da doda friškog mora. Zabavno za fotkati. Prave podvodne fotke slikane sa suhoga. :)

Sunce je lagano padalo i svjetlo postajalo sve bolje za fotografiranje pejzaža. Odlučila sam se popeti malo više. Bilo se poprilično teško i nezgrapno pentrati po oštrim, visokim stijenama sa ruksakom opreme i stativom u ruci. Totalna lutrija. I nadanje da ja ili aparat nećemo prebrojiti stijene ispod sebe.

Ipak, najbolji pogled i motivi su uvijek negdje iza ili negdje još više. Čini mi se da bi pola otoka mogla prešetati u potrazi za motivima, a da i ne primijetim.

Nagrada je uslijedila nakon pentranja labirintom stijena do vrha – krasan pogled na lagunu i njen kameni štit. Mediteranske biljke kao ukras. Bonaca na otvorenom moru. I sunce na zalasku. Neke kompozicije sam već imala u glavi, neke otkrijem usput.

Zgodan detalj na povratku prema autu…

Na povratku stajemo u Prožursku luku vidjeti što ima dolje. Lijepo i malo, kao i sva mjesta na Mljetu. Nakon pića odlazak kući, pražnjenje kartica, punjenje baterija, preslaganje nereda u torbi i iščekivanje sljedećeg dana.