Mljetovanje 1: Put do otoka i prvi dojmovi

Konačno je došao i taj dan. Godišnji odmor i odlazak na Mljet. Otok koji već dugo ciljam kao destinaciju konačno ću imati prilike malo detaljnije istražiti. 6 dana bauljanja po otočkim cestama i malim mistima uopće ne zvuči loše. Naravno, između ostalog, tu je i traganje za lokacijama dobrim za fotografiranje. Nadam se da će biti i toga.

Auto je bio pretrpan stvarima. Naravno, većinu mjesta su uzele torbe sa opremom i laptopi, a kako se ništa nije smjelo prepustiti slučaju, ponijeli smo i frižider pun hrane. Tko kaže da to mogu samo Česi :) To se na kraju pokazalo kao vrlo pametan potez, pošto u Sobri postoji samo jedan mini market i to sa vrlo malim izborom i visokim cijenama.

Nakon ugodnog kotrljanja autocestom od Splita do Ravče, truckanja po lokalnim cestama i magistrali, stižemo do Pelješca. Trajekt do Sobre na Mljetu polazi iz pristaništa Prapratno, odmah na početku Pelješca sa južne strane.

Čini mi se relativno friško izgrađeno i napravljeno samo za tu svrhu. S obzirom na to da trajekti put Mljeta idu pet puta dnevno, nije bilo panike. Kako smo, za svaki slučaj, krenuli dosta ranije, trajekt smo čekali oko sat ipo i vrijeme kratili ispijajući kavu i fotkajući po pristaništu (a što drugo? :)).

Kafić za ubijanje vremena:

Evo par detalja iz pristaništa:

Ovako to otprilike izgleda:

Naravno, za dobru fotku i dobar kut slikanja se treba malo i potruditi, a to često uključuje i valjanje po podu uz blesave poze. Drugima smo vjerojatno presmiješno izgledali, pa su počeli fotkati nas :)
A evo što se dogodi kada na full frame kameru stavite neodgovarajući objektiv. Rezultat ne mora uvijek biti loš.

Filip u akciji:

S obzirom na to da trajekt za Mljet ide pet puta dnevno, problema sa gužvom nema, pa je vožnja bila ugodna. Nisam mogla odoliti, a da ne fotkam ‘ultramoderne’ komande na trajektu. Ok, ne koriste ih, ali su ipak tamo :))

A da sve ne prođe uobičajeno, pobrinuo se divljak sa gliserom koji je proletio doslovno nekoliko metara ispred trajekta. Čisto za praviti gluposti, nije ni metra skrenuo sa svoje rute (tko zna, možda nije ni gledao – što je još gore). Koliko god da su se posade na trajektima navikle na ovakve seljačine koji se ljeti pojave odsvuda, ipak su ovaj put, kada su vidjeli da gliser nema namjeru skrenuti, upalili i brodsku sirenu. Nije bilo rezultata, a pitanje je da li je tragedija izbjegnuta samo pukom srećom, ako se ovo dogodilo jer ‘kapetan’ glisera nije uopće gledao ispred sebe.

Brdoviti Mljet:

Nakon 45 minuta plovidbe, stižemo u Sobru. Tu nam je ujedno i smještaj, pa nema daljnjeg vozikanja za taj dan. Trajektno pristanište je smješteno van Sobre – nasuprot samog mjesta, pa nema gužvi i sve je uredno i protočno.
Prvi dojam kada smo stigli u Sobru mi je bio: “Zar je to sve?!” Dva reda kuća poredanih uz rivu, koje strše na strmom brdu, dva restorana, jedna trgovina i to je to. Kasnije ćemo saznati da su na tom strmom i brdovitom otoku sva mjesta uz obalu takva. Čitav život se događa na jednog glavnoj ulici uz rivu, jer za ostalo nema prostora. Nema pjacete, šetnice ili sličnoga, jer automobili voze preko rive.
Evo i prvih fotki Sobre:

Strmi teren ni Sobri nije dopuštao previše – riva ima toliko mjesta da kroz nju jedva mogu prolaziti auti, pa su se fino dosjetili za restoran, koji se nalazi na najužem dijelu rive, sagraditi drveni ponton iznad mora sa mostićem. Što uopće nije loše, jer je ugođaj prekrasan. Da ne bi ni more ostalo neiskorišteno, uz obalu je bazen u kojem se drže školjke i gdje plivaju rib(etin)e i jastozi koje možete naručiti. Stoga nema straha da su friške, plivale su deset minuta prije.
A oko kaveza se događaju razne aktivnosti. Prvo se za predjelo vade pedoče (dagnje):

Pa se ostale moraju vratiti nazad, da ne crknu.

Onda se ‘love’ ribice za na gradele…

Mljac! :)

Kako nema prometa većih brodova i jahti, more je kristalno bistro i čisto. Najbolje od svega je tišina. Nema glazbe koja trešti, ni prevelike buke od hrpe ljudi. Divota za odmor. Onome kome paše takav odmor, naravno.
Noć u Sobri:

Evo i lokalnog šofera koji će se kao lajt-motiv provlačiti kroz svih 6 dana boravka na Mljetu. Gdje god da smo bili na otoku, prije ili kasnije bi se on pojavio na rivi i odvozio par počasnih krugova oko mjesta. Čak i da ga se ne vidi, itekako ga se čuje, pogotovo po noći kada bi čitava uvala odjekivala od zvuka njegovog auspuha. :)