Gdje sam:Home|Blog|Arhitektura, Fotografski savjeti|Arhitektura spiralnih stepenica

Arhitektura spiralnih stepenica

Kolika inspiracija mogu biti jedne (ne)obične skale? Teško je to reći. Možda treba biti takav dan, pravo vrijeme, neka luda arhitektura ili dobro raspoloženje za slikavanje. Nekad se može napraviti (ni)jedna, a nekad i deset dobrih fotografija. Ne znam točno koja od navedenih opcija se kod mene poklopila taj dan, ali jednostavno nisam mogla odoliti ne poslikati ih iz svih mogućih kuteva. Neko mjesto ili neka stvar koje sretnemo i vidimo uvijek imaju puno lica. Samo nekad treba imati sreće i znatiželje za otkriti ih.

Igrom slučaja sam saznala za takve skale u jednoj staroj kući u Splitu kraj koje sam tisuću puta prošla, ali možda nikad u nju ne bih tek tako ušla. Kad sam ipak odlučila ući (jer nisam bila sigurna da je to baš ta kuća), imala sam što vidjeti. I slikati. Prava divota. :))

Skylight

Iako malčice zapuštene, izgledale su skroz zanimljivo sa svojim polukružnim oblikom, kičastom ogradom i svjetlarnikom na vrhu. Fotografski gledano, motiv je bio prekrasan, ali poprilično težak za poslikati na tehnički dobar način, a bez kompliciranja. Stoga sam morala pribjeći kompliciranijim metodama kako bih što bolje zabilježila viđeno. Pa, ako želite znati više, nastavite čitati.

Kako napraviti što bolju HDR fotografiju?

Obje fotografije (gornja i donja) su HDR fotografije sastavljene od 6 različitih ekspozicija. Zašto 6 umjesto uobičajene 3? Srećom, u ovom slučaju sam znala da se ne mogu osloniti samo na tri. S obzirom na to da je HDR softver (ja konkretno koristim Photomatix) poprilično osjetljiv na detalje koji se nalaze u područjima visokog kontrasta (prijelaz između vrlo svijetlih i vrlo tamnih područja), u većini ovakvih slučajeva je potrebno napraviti više od tri uobičajene ekspozicije kadra kako bi se dobio zadovoljavajući razultat.

Kako pravilno eksponirati?

Na kameri sam koristila Auto Exposure Bracketing i postavila ga na +/-2 stope i pustila da svjetlomjer svoje procijeni (najčešće koristim center-weighted average mjerenje) i postavila srednju ekspoziciju na 0. Nakon što sam napravila prve tri ekspozicije, podešavala sam kompenzaciju ekspozicije na +1 ili -1 , ovisno o prve tri ekspozicije. To radim tako da provjerim slike i ako najsvjetlija ekspozicija ima dobro prikazane sve najsvjetlije dijelove scene onda postavim +1 (preeksponiranje) kako bi se još bolje prikazali detalji u sjenama. Isto pravilo važi i u obrnutom slučaju – ako su svijetli dijelovi slike još uvijek presvijetli onda druge tri ekspozicije postavim na -1 (podeksponiram) kako bi se dobro zabilježili najsvjetliji dijelovi.

Naravno, sve to možete napraviti i ručno – fotografirati 6 ekspozicija sa po 1 ili 2 stope razmaka ovisno o dinamičkim rasponu. U vilo kojem slučaju, treba vam stativ i daljinski okidač.

Zaključak

Nijedan algoritam HDR softvera nije savršen, stoga morate misliti unaprijed. Malo je koristi od toga da tek kad dođete doma primijetite da nećete moći napraviti dobar posao. Stanite na trenutak, procijenite scenu, razmislite koliki je dinamički raspon između najsvjetlijih i najtamnijih dijelova, pokušajte predvidjeti što bi softver mogao pogriješiti i po tome fotografirajte. HDR softver će napraviti sjajan posao ako mu date materijala. U ovom konkretnom slučaju (slike skala) probala sam spojiti samo tri ekspozicije (najsvjetliju, najtamniju i srednju koje je izmjerila kamera), ali je područje oko svjetlarnika, gdje je direktno svjetlo najjače, imalo previše kromatskih aberacija, tamnih mrlji i grešaka prilikom spajanja. Ali, tri ekspozicije više (mjerene kako bi se uhvatili najsvjetliji dijelovi, dakle -1) su spasile stvar.

U svakom slučaju, uvijek se mogu napraviti i samo tri ekspozicije i slika će, umanjena za web, izgledati dobro. Ali, ako imalo zavirite u uvećanu sliku ili želite napraviti veći print od nje, mnoge greške će prve isplivati na površinu. Greške koje su se mogle izbjeći slikavanjem dodatnih ekspozicija. Pokušajte i testirajte, znat ćete o čemu pričam.

Half

Uvijek je nelagodno da ne bi naišao neki stanar koji nije raspoložen za fotografe u portunu, ili ako to shvati kao neko zadiranje u privatnost. Pa sam se i ovaj put šuljala, lagano otvarala stativ i slagala kadrove. Gotovo nečujno, osim što bi me shutter aparata tu i tamo otkrio.

Old

Evo malo crno-bijele verzije i još jednog kuta. :)

Up and down

Pogled od gore.

Spiral