Gdje planine susreću more

Omiš je prekrasan mali gradić u samom srcu Dalmacije, smješten na ušću rijeke Cetine. Omiš okružuju tri planine: Poljička planina, Mosor i Omiška dinara. Krajolik Omiša je prekrasan – kombinacija je riječnog ušća, kanjona, pješčanih plaža i vrtoglavih litica – zbilja oduzima dah.

U Omišu sam bila puno puta ali sam se najčešće zadržavala u samom centru grada ili uz more. Tog dana odlučila sam razgledati Omiš iz druge perspektive – one planinske. Nisam nikada slikavala ovo područje stoga sam bila vrlo znatiželjna kakve ću fotografije napraviti. S obzirom na to da nisam upoznata sa pješačkim stazama niti kuda se može pješke doći do fotografskih točki iznad samog grada, uputila sam se autom, cestom koja vodi do kuća iznad Omiša. Na taj način sam lakše mogla upoznati okolicu i eventualno potražiti dobre točke za neka buduća fotografiranja.

Dok sam se vozite cestom koja vodi uz planinu otvara se prekrasan pogled na Omiš i okolicu. Pozicija sunca nije baš bila na najpovoljnijem položaju za fotografije koje sam htjela snimiti, a to je grad izbliza ukopljen u zalaz sunca i izgleda da ću za to ipak morati pričekati kasne proljetne mjesece. Ipak, krajolik je bio prekrasan, živih boja i vrlo kontrastan zbog jake bure koja je puhala danima i očistila atmosferu, pa sam odlučila jednom panoramom zabilježiti taj prekrasan prizor. Napravila sam ovu HDR panoramu Omiša, mora i okolnih planina. Svi vi koji biste željeli znati više o HDR panoramama, u daljnjem tekstu slijedi kratko objašnjenje i nekoliko fotografskih savjeta.

Sa lijeve strane panorame nalazi se brežuljak sa malom crkvicom Sv. Stjepana. Odsjaj sunca od morske površine stvarao je lijepu siluetu.

Sunce je zalazilo iza otoka Brača.

Na horizontu sa zapadne strane Omiša su se ocrtavali dijelovi omiške rivijere – Duće i dio Dugog rata. Taj dio je niz prekrasnih pješčanih plaža koje su ljeti pune mladih ljudi koji se zabavljaju po plažama i barovima.

Kad je počela padati noć odlučila sam poslikati još jednu panoramu. Nije toliko široki kut kao ona prva, ali sam htjela u kadru zadržati i zelenilo vegetacije i prekrasne boje zalaska sunca. Zaista je izgledalo čarobno.

HDR panoramame

Kao što sam već napisala, ova fotografija iznad i prva fotografija u postu su HDR panoramske fotografije. Za sve one koji ne znaju, HDR (High Dynamic Range) je fotografija napravljena od dvije ili više različito eksponiranih slika istog motiva koje se u obradi spoje kako bi se postigao što veći dinamički raspon, a panorama je slika koja zahvaća široki kut gledanja i (najčešće) je sastavljena od dvije ili više fotografija koje se preklapanjem spoje u jednu sliku. Potrebno je dosta strpljenja, kako kod slikavanja na samoj lokaciji, tako i kod post-obrade, da se složi jedna panorama i za postizanje tehnički što bolje slike treba dobro paziti i znati što se radi.

Gornja slika konkretno je sastavljena od 4 vertikalne slike, a svaka vertikalna slika je sklopljena od 3 različite ekspozicije (+/- 2 stope). Nakon što sam objavila ove dvije HDR panorame, na mail mi je stiglo interesantno pitanje, a odgovor na njega ću podijeliti ovdje, sa vama, sigurno će pomoći onima koji tek počinju.

P: Što napraviti prije: slaganje panorame ili HDR?

Mnogi od vas koji ste iskusniji ćete možda promisliti kako je pitanje glupo, odnosno možda vam je odgovor logičan i podrazumijeva se, no ja sam se sa istom nedoumicom susrela kad sam započinjala rad sa ovom vrstom fotografije. Evo i odgovora:

O: Prvo se spajaju HDR fotografije, pa tek onda panorama

Zašto? Zbog toga što spajanje u HDR pomoću softvera (u mom slučaju Photomatix) zahtijeva da se pojedine ekspozicije poklapaju gotovo savršeno kako bi softver napravio dobar posao. A ako prvo spojite tri panorame, pa ih tek onda krenete spajati u HDR, riskirate da imate tri slike koje se baš i ne poklapaju dobro, iz razloga što panoramski softver ne mora svaku od tri panorame (od tri različite ekspozicije) sklopiti svaki put na identičan način. Mnogo detalja bude izgubljeno na onim krajnjim, presvijetlim ili pretamnim ekspozicijama, i to itekako može zbuniti panoramski softver i njegov algoritam. A za HDR nam trebaju tri gotovo identične slike, sa detaljima na istom mjestu, zar ne?

Čak i ako panorame pokušate ručno spojiti, svaku na isti način, opet jedan dio morate prepustiti softveru da odradi, pa se može dogoditi da imate tri skoro identične panorame, ali ako su čak i najmanji dijelovi pomaknuti riskirate dobiti tehnički lošu i ‘neurednu’ sliku, sa zamućenim dijelovima, šumom ili rubovima uništenim kromatskom aberacijom.

Zaključak:

• uvijek prvo složite HDR-ove
• nastojte koristiti identične parametre prilikom tone mappinga za sve slike, ili ih pokušajte što manje mijenjati, ako već morate
• ne pretjerujte sa obradom u procesu tone mappinga (to je i generalno pravilo HDR-a), obrada ide u kasnijoj fazi
• kad su HDR-ovi gotovi, spojite ih u panoramu
• tek nakon što je panoramam spojena i poravnata, prelazite na uobičajenu obradu (boje, kontrast, krivulje, selektivna obrada, itd…)
• mislim da je suvišno napominjati da bi bilo dobro slikavati u rawu, ako je moguće. JPEG format jednostavno ne omogućava preveliku obradu i kvalitetu koji biste ‘izvukli’ iz rawa.

Generalni savjet za panorame:

Neka vas ne zavaraju ravne i posložene panorame bez iskrivljenja, koje vidite na ovoj stranici ili negdje drugo. To je finalni rezultat. Panorame koje se tek spoje (bez obzira bile one HDR ili iz jedne ekspozicije) uvijek su iskrivljene, nakošene i vrlo ‘neuredne’. Sami ih morate ispraviti u Photoshopu ili nekom drugom softveru koji koristite za panorame. Loša vijest je da to zahtjeva dosta strpljenja i iskustva, a sam postupak mi je nemoguće objasniti korak po korak u samo jednom odlomku, tim više što samo iskrivljenje uvelike ovisi o motivu koji je slikan, udaljenosti objekata na slici i opremi koja se koristi. Stoga ću to zasad preskočiti i ostaviti za neku drugu temu u kojoj će biti riječ samo o tome.

U svakom slučaju, prije spajanja same panorame provjerite da su vam pojedine ekspozicije što sličnije svjetline i da imaju istu vrijednost temperature (white balance). Na taj način će program koji spaja imati manje mogućnosti pogreške, odnosno neće se tako lako dogoditi da imate tragove spajanja u vidu vertikalnih zatamnjenja po nebu ili nekoj drugoj uniformnoj površini, različitog balansa bijele ili svjetline u različitim dijelovima slike. Ako želite napraviti kvalitetnu panoramu, to su greške koje se ne smiju događati.

Na povratku sam još stala na mostu preko Cetine jer mi se svidjela vizura uličnih svjetala i crkvenog tornja. Ipak, odlučila sam ubaciti i siluetu planine jer su one ipak jedan od zaštitnih znakova Omiša.