Gdje sam:Home|Blog|Astrofotografija, Fotografski savjeti, Putovanja|Star party na Velebitu

Star party na Velebitu

Sredinom kolovoza pružila mi se prilika otići na kratak izlet sa malom grupicom hrvatskih astrofotografa promatrati i slikavati zvijezde. Kako volim tu vrstu fotografije, a noći u urbanim područjima nisu baš dobre za iskušavati se u tome, nisam se dvoumila ni trena. Nakon pretjerano vlažnih noćnih uvjeta Bjelolasice, cilj im je bio malo selo Sveti Rok u Lici, sa sjeveroistočne strane Velebita.

Kako je to područje relativno slabo naseljeno, pa samim time nema ni puno svjetlosnog zagađenja – idealno je za promatranje noćnog neba i za astrofotografiju.

U kasno popodne, nekih 2 sata vožnje od Splita, stigli smo na lokaciju – usamljen proplanak na nekih 600 metara nadmorske visine.

star-party-velebit-astronomi-1

Uvjeti za slikavanje su bili odlični: mirna ljetna noć je bila ispred nas, malo vlage, malo svjetlosnog zagađenja i bez mjesečine. I iako nemam ni teleskop ni modificiranu hlađenu kameru pogodnu za kvalitetniju astrofotografiju, nisam mogla dočekati ne pokušati napraviti koju fotografiju zvjezadnog neba i uživati u jedinstvenom pogledu na Mliječni put.

Kad smo stigli na lokaciju, sunce je već bilo lagano zalazilo iza velebitskih vrhova. Vremena za gubljenje nije bilo, automobili su bili puni opreme koju treba sastaviti i upogoniti prije mraka.

star-party-velebit-astronomi-2

Dok su se ostali zezali sa teleskopima,  ja sam razgledavala okolicu. Popela sam se na neki brežuljak malo upoznati i poslikati okoliš. Zalazeće sunce je stvaralo zanimljive sjene oko vrhova planine.

star-party-velebit-astronomi-3

Istovremeno, dolje na terenu pripreme su bile u punom zamahu; biranje mjesta, spajanje kabela, paljenje, balansiranje teleskopa i utega, spajanje laptopa, biranje objekata za slikavanje…. Toliko toga se treba napraviti prije nego slikavanje počne.

Gledajući sve to, razmišljam koliko to sve skupa ima više veze sa elektronikom i mehanikom, a manje sa fotografijom. Ipak, sve ima svoje zašto i zato, svoju svrhu i sve već unaprijed mora biti dobro razrađeno.

Pripreme za snimanje

Ovo već izgleda kao pravi pravcati terenski astrofotografski mini-ured. :)

Pripreme za snimanje

Haha, kad gledam sljedeću sliku padne mi na pamet kako smiješno i krhko izgleda moj Vanguard stativ pored ovih astrofotografskih. Ono što se inače doživljava čvrstim i stabilnim stativom u usporedbi s ovim izgleda kao da bi ga i najmanji vjetrić mogao u trenu otpuhati. Jadna moja kamera… :))

Pripreme za snimanje

Čudne sprave su nicale po cijelom proplanku :))

Pripreme za snimanje

Ipak, ništa od toga nema smisla bez boce piva :))

Pripreme za snimanje

Pripreme za snimanje

A evo i cijele družine.

I pive, naravno.

Samo jedne, na počasnom mjestu. Ostale smo sakrili. :)

Ekipa astronoma

Sastavila sam i šator. Ko pravi turist. Kad sam ga već ponijela, zašto ga ne iskoristiti. Ljepše je odspavati u šatoru nego u autu, a ni spavanje ispod zvijezda nije bilo opcija jer su me već i do tada komarci grizli kao ludi. Činilo mi se kao da su sve te beštije sa livade i oko nje došle samo kod nas…

star-party-velebit-astronomi-11

Noć je pomalo padala i već se nešto zvijezda ukazalo na nebu. Ipak, za astrofotografiju ovo je daleko od poželjnog neba. Iako sam povremeni i oportunistički astrofotograf, vrlo rano sam naučila zanimljivu činjenicu o sumraku i mraku.

U očekivanju pravog sumraka

Pretpostavljam da svi znate što je sumrak – jednostavno rečeno, to je vrijeme nakon zalaska sunca. Sunce je palo ispod horizonta ali je nebo još uvijek osvjetljeno. Ipak, to je podijeljeno u tri faze: civilni, nautički i astronomski sumrak.

Civilni sumrak počinje odmah nakon zalaska sunca i traje dok središte sunca ne padne do 6 stupnjeva ispod horizonta. Nakon toga nastupa nautički sumrak i on traje dok je sunce od 6 do 12 stupnjeva ispod horizonta. Jednostavnije govoreći, nautički sumrak traje sve dok je brodovima moguće navigavati pomoću horizonta. Treći i posljednji nastupa astronomski sumrak. On traje dok je sunce od 12. do 18. stupnja ispod horizonta. Nakon završetka astronomskog sumraka navečer, pa sve do astronomskog sumraka u zoru, traje vrijeme kada je nebo najtamnije i tada se mogu promatrati čak i najsvjetliji i najteže vidljivi objekti (galaksije ili maglice) na nebu. Naravno, sve pod uvjetom da se nalazite u području što je moguće daljem od svjetlosnog zagađenja.

Na vama je da sada pogodite koji sumrak od navedenih i koje razdoblje noći su najdraži ekipi iza teleskopa. ;)

star-party-velebit-astronomi-12

Ne, ovo još nije bilo dovoljno tamno…

Ako se dobro sjećam podatka, tu noć, 18. kolovoza, astronomski mrak počinjao je oko 23 sata. Tako sam, nakon što je i službeno počeo, i ja uposlila i svoju kameru i počela kuhati senzor. :)

astrofotografija-mlijecni-put-1

U pozadini ovih dviju fotografija vide se obrisi Velebita i žuto svjetlosno zagađenje od svjetala autoputa. Iako u biti nije poželjno, to žuto svjetlo je dodavalo slikama malo boje pa mi se skroz dobro uklopilo. U prvom planu je moj šator – jedini mali dijelić prostora oslobođen od komaraca. Barem sam tako mislila… :))

Postavke za obje fotografije Mlječnog puta:

  • Kamera: Canon 5D mkII
  • Objektiv: 17-40 f/4 L @ 17mm i f4.0
  • ISO: 3200
  • Ekspozicija: 42 sec
  • Obrada: Nebulosity 3, Photoshop

astrofotografija-mlijecni-put-2

Šator mi je baš izgledao super ispod Mliječnog puta. Unutra sam stavila malo crveno svjetlo kako bi se uopće vidio na fotografijama, a uz to je ovako bio odličan za kompoziciju.

Kad smo već kod crvenog svjetla, to je također jedna od prvih stvari koja se nauči u druženju ili noćnom kampiranju sa astrofotografima: nikad se ne šeta okolo sa običnom bijelom svjetiljkom kako ga ne bi slučajno uperili kome u oči ili još gore u teleskop. Pa sam tako od doma, u nedostaku ičeg prikladnijeg, ponijela stražnje crveno svjetlo svoje bicikle.

Nakon što sam poslikala sve slike Mliječnog puta i našeg cjelovečernjeg auto-kampa, došlo je vrijeme za nešto još bolje. Bila sam u dilemi: slikavati time-lapse ili zvjezdane tragove? Odluka je pala na ovo drugo i to iz dva razloga: nikad prije nisam ih slikavala, a drugi razlog je bilo taj da već postoji toliko genijalnih time-lapse videa Mliječnog puta sa fantastičnih lokacija da bi moj video izgledao kao bijedan pokušaj, pa radije da noć potrošim za isprobavanje nečeg meni novog. I tako je odluka pala na zvjezdane tragove.

Upitala sam za nekoliko savjeta i krenula slikavati.

Postavke za slikavanje zvjezdanih tragova:

  • Kamera: Canon 5D mkII
  • Objektiv: 17-40 f/4 L @ 17mm
  • ISO: 400
  • Ekspozicije: 52 x 5 minuta – sveukupno 260 minuta (4,3 sata)
  • kameru je kontrolirao daljinski upravljač podešen da svako 5 minuta prekine i ponovo pokrene ekspoziciju
  • to je to!

S obzirom na to da je senzor moje kamere poprilično osjetljiv na pregrijavanje pa se već na ekspozicijama dužim i od 10 sekundi vidi dosta pregorenih piksela, možete zamisliti koliko toga ima nakon 5 minuta, pa onda to još 52 puta, razvučeno na više od 4 sata slikavanja – jadan senzor se vjerojatno topio unutra. Uglavnom, već sam bila pripremljena na te probleme i na dosta post-obrade i micanja šuma zbog toga, pa me nije obeshrabrilo. Naravno, mora se uračunati i to da toplo ljetno vrijeme nimalo ne pomaže senzorima. Svi iole ozbiljniji astrofotografi imaju modificiranu kameru čiji se senzori na razne načine dodatno i što bolje hlade. Grijanje senzora je uostalom problem bilo koje vrste fotografije koja uključuje duge ekspozicije.

Glavni posao ‘skidanja’ hot pixela obavio je Nebulosity 3 softver (hvala Filipu na poslu oko toga) pa je konačni rezultat bio poprilično ispeglan i kvalitetan. Ispeglane slike spajale su se u StarStaxu – besplatnom i vrlo jednostavnom programu za sastavljanje fotografija zvjezdanih tragova. Obrada nakon stackiranja napravljena je u Photoshopu.

Ovo je konačan rezultat kojim sam i više nego zadovoljna:

astrofotografija-star-trails-1

Narančasto svjetlosno zagađenje je od udaljenih mjesta i autoceste. Opet, i na ovoj slici mi nije loše kako je pomalo dodalo boje cijelom kadru. Također, po raznim bojama tragova zvijezda se lijepo vidi i razlika u temperaturi svjetlosti pojedinih zvijezda, iako se sve one čine da svijetle istom bojom kada pogledate prema noćnom nebu.

Kada se pojavilo prvo jutarnje svjetlo i nebo zasvjetlilo na istoku, slikavanje je bilo gotovo.

Mogu li pogađati – ovo je bio već civilni sumrak? :)))

astrofotografija-zvjezdano-nebo-zora-1

Bez obzira na to koji od sumraka ovo bio, jedno je bilo sigurno – jedva sam čekala doći doma malo odspavati.